U povijesti svakog rata obično je zabilježeno tko je prvi zapucao i tko je tome svjedočio. Svaki izvještaj daje kratki pogled ne samo na to tko je započeo rat, već i prirodu razdoblja u kojem su ljudi živjeli.
Povjesničari koji raspravljaju prve ispaljene metke u američkom Građanskom ratu 1861 obično opisuju pištolje, topove i brodarice oko luke u blizini Charlestona, Južna Karolina.
Događaji su se naglo razvijali prema početku Prvog svjetskog rata 1914. kada su teroristi na čistom vidiku na gradskim ulicama u Sarajevu koristili granate i pištolje kako ubili nadvojvodu Austrougarskog carstva.
Tek se na Nürnberškim procesima u potpunosti razumjelo što se dogodilo blizu poljske granice 25 godina kasnije. Godine 1939. nacističke SS trupe obučene u poljske uniforme izvele su napad protiv njemačke radio stanice. Adolf Hitler citirao je te napade kako bi opravdao blitzkrieg invazije u kojoj su se kombinirali tenkovi, avioni i trupe kako bi osvojio poljske gradove i građane.
Svaki od ovih incidenata također prikazuje tehnologiju tog vremena – tehnologiju koja će igrati ulogu u ratu koji bi se razvio i životima ljudi koji su ga proživljavali.
Rat u Ukrajini prati ovaj uzorak. Ruska vojska rasporedila se preko ukrajinske granice 24. veljače 2022. s kombinacijom trupa, tenkova, letjelica i kružnih projektila. No prvi su pucnjevi zapravo satima prije kada je kalendar još uvijek pokazivao na 23. veljače. Uključivali su kibernetičko oružje zvano „Foxblade” koje je pokrenuto protiv računala u Ukrajini. Kao odraz tehnologije našeg doba, oni koji su prvi primijetili napad bili su udaljeni pola svijeta, radili su u Sjedinjenim Američkim Državama u Redmondu, Washington.
Ovo najviše opisuje važnost koraka unatrag i procjenjivanja prvih nekoliko mjeseci rata u Ukrajini koji je bio devastirajući za tu zemlju u pogledu razaranja i gubitaka života, uključujući nevine građane. Dok nitko ne može predvidjeti koliko će ovaj rat trajati, već je očito da je odraz trenda kojem smo svjedočili u sukobima u zadnja dva stoljeća. Zemlje vode ratove koristeći najnoviju tehnologiju, a sami ratovi ubrzavaju tehnološku promjenu. Stoga je važno kontinuirano procjenjivati učinak rata na razvoj i korištenje tehnologije.
Ruska invazija dijelom se oslanja na kibernetičku strategiju koja obuhvaća tri različita i ponekad koordinirana napora – destruktivne računalne napade u Ukrajini, proboj mreže i špijunažu izvan Ukrajine te kibernetičke operacije utjecaja u kojima su mete ljudi diljem svijeta. Ovim se izvješćem ažurira i analizira svako od ovih područja i koordinacija među njima. Također nudi ideje o tome kako se bolje suprotstaviti ovim prijetnjama u ovom ratu i izvan njega, s novim prilikama za vlade i privatni sektor da bolje rade zajedno.
Kibernetički aspekti trenutačnog rata šire se daleko izvan Ukrajine i odraz su jedinstvene prirode kibernetičkog prostora. Kada zemlje šalju kod u sukob, njihovo se oružje kreće po brzini svjetla. Internetski globalni putevi znače da računalne aktivnosti brišu podosta dugotrajne zaštite koju nude granice, zidovi i oceani. A sami internet, za razliku od kopna, mora i zraka, ljudska je kreacija i oslanja se na kombinaciju javnog i privatnog vlasništva, operacije i zaštite.
To pak zahtijeva novi oblik kolektivne obrane. Ovaj rat suprotstavlja Rusiju, veliku kibernetičku snagu, ne samo naspram saveza zemalja. Kibernetička obrana Ukrajine uvelike se oslanja na koaliciju zemalja, poduzeća i nevladinih organizacija.
Svijet sada može procjenjivati rane i relativne snage i slabosti napadačkih i obrambenih kibernetičkih operacija. Gdje kolektivne obrambene snage uspješno ometaju napade i gdje nisu uspješne? Koje se vrste tehnoloških inovacija odvijaju? I što je ključno, koji su koraci potrebni za učinkovitu obranu od računalnih napada u budućnosti? Među drugim stvarima, važno je temeljiti ove procjene na točnim podacima i ne dopustiti zabludu s nezajamčenim osjećajem mirnoće iz vanjske percepcije da kibernetički rat u Ukrajini nije toliko destruktivan koliko su se neki bojali.